Oko 1635. godine u Pariz je stigao veliki broj hrvatskih vojnih plaćenika koji su, predvođeni banom, ostali u službi francuskog kralja.

Tradicionalna odora Hrvata je od dolaska pobuđivala pažnju francuza zbog živopisnih marama svezanih oko vrata na karakterističan nacin. Marame su bile od različitih materijala, od grubih koje su koristili obični vojnici do onih od finog pamuka i svile za časnike. Taj elegantni "hrvatski stil" odmah je osvojio Francuze, koji su ostali zadivljeni novim odjevnim predmetom, potpuno nepoznatim u dotadašnjoj Europi.

Oko 1650., za kraljevanja Luja XIV, prihvaćena je u Francuskoj, prije svega na dvoru gdje se uvijek preuzimala vojnička ornamentika, modna inovacija "a la croate", izraz koji je ubrzo ušao u korijen francuske rijeci "cravate". Novi detalj ubrzo je postao moda medu aristokracijom tog vremena kao simbol kulture i elegancije.

U Englesku je modni krik donio Charles II po povratku iz izgnanstva, a deset godina kasnije novi modni detalj osvojio je cijelu Europu, kao i većinu kolonija na američkom kontinentu.

Ing.Eduard Slavoljub Penkala jedan je od najznačajnijih izumitelja s početka 20. stoljeća. Premda je izumio 70-80 patenata  u svijetu je poznat zbog izuma mehaničke olovke i nalivpera. Prvu mehaničku olovku na svijetu patentira 1906. godine a već 1907. godine patentira prvo nalivpero na svijetu s čvrstom tintom.

Sa partnerom otvara tvornicu Penkala-Moster a olovke i nalivpera izvoze se u više od sedamdeset zemalja svijeta. Tvornica zapošljava 800 radnika te je u razdoblju od 1912. do 1926. godine bila jedna od najvećih tvornica pisaćeg pribora u svijetu. Ime Penkala ostalo je zapisano velikim slovima u svjetskom povijesti izuma.

Ovaj uzorni čovjekov pratitelj, ljubimac djece, cijenjeni kućni ljubimac, jedna je od pet autohtonih hrvatskih pasmina, koji nosi ime jednog od najpoznatijih krajeva Republike Hrvatske – Regije Dalmacija.

Njegov se lik može pronaći uklesan na grobovima dalmatinskih velikaša čak i u gradskim statutima primorskih gradova. Iako je podrijetlo psa dalmatinera obavijeno određenim velom tajne, većina autora i povjesničara slaže se u tome da se radi o drevnoj i čistoj pasmini koja dolazi iz Dalmacije. Dalmatinac se spominje 1737. u arhivima đakovačke biskupije, opisom koji mu posve odgovara, pod imenom Canis dalmaticus.

Hrvatska obiluje kulturno-povijesnim spomenicima iz svih povijesnih razdoblja, zahvaljujući burnim povijesnim zbivanjima te utjecaju različitih kultura. Njenu obalu karakteriziraju utjecaji mediteranske kulture, brojni spomenici iz antike, starog Rima i ranog srednjeg vijeka, romaničko-sakralna baština, te niz očuvanih jedinstvenih mediteranskih urbanih cjelina. Kontinentalna Hrvatska dio je srednje-europskog kulturnog kruga i ističe se brojnim pretpovijesnim nalazištima svjetske važnosti, starim gradinama, utvrdama i dvorcima kasnog Srednjeg vijeka te kulturnim spomenicima i arhitekturom iz perioda baroka.

Najpoznatiji spomenici pod UNESCO-ovom zaštitom su: kasnoantička Dioklecijanova palača u Splitu, stari grad u Dubrovniku, romanički grad Trogir, katedrala u Šibeniku, Eufrazijeva bazilika u Poreču te Plitvička jezera.

295. godine je rimski imperator Gaius Valerius Aurelius Diocletianus počeo graditi palaču u uvali brnistre na dalmatinskoj obali, u zemlji gdje se rodio. Poslije abdikacije 305. godine, umirovljeni vladar napustio je Nikomediju i smjestio se u palaču u želji da tu provede ostatak svoga života. Palača trapeznog oblika zauzima površinu od 28.900 kvadratnih metara. Na temeljima palače je danas iznikao drugi najveći grad u Hrvatskoj, grad Split a  palača je i danas dobro očuvana.

Pulska Arena, antički spomenik u Puli. Prvi amfiteatar u Puli izgrađen je još u 1. stoljeću pr. n. e., u doba vladavine Augusta, dok je današnji oblik Arena poprimila u 1. stoljeću, za vrijeme vladavine Flavijevaca. U to je doba Arena mogla primiti 20.000 gledatelja. Arena je izgrađena kao poprište gladijatorskih borbi, koje su se u njoj održavale do 5. stoljeća. Uspoređujući ga s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog Amfiteatra s četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja. Amfiteatri su bili natkriveni valerijem koji su štitili gledatelje od vremenskih nepogoda. Zbog specifičnosti konstrukcije, na pulskom se Amfiteatru mogu izučavati tradicionalni načini i metode građenja u antici, što ga čini jedinstvenim i po čemu se bitno razlikuje od ostalih u svijetu.